Osnovna škola Jure Filipovića Barban
OSNOVNA ŠKOLA JURE FILIPOVIĆA BARBAN
Mjesto na kojem možeš podijliti svoje misli, osjećanja, pitanja, probleme, brigu ili želje - anonimno ili ne, prema tvojoj želji.
Sandučić se nalazi u prizemlju škole pored klavira
| « Prosinac 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
|
Osnovna škola Barban utemeljena je 1818. godine u jednoj uređenoj školskoj učionici na katu još i danas postojeće velike zgrade na barbanskoj Placi. Utemeljitelji Škole bili su sa strane tadašnje Općine Barban načelnik Capponi, financijsku potporu za uređenje dao je venecijanski plemić Luigi Pisani, a stručnu tadašnji barbanski kanonik Petar Stanković. Prvi učenici barbanske škole bili su isključivo dječaci, u prosjeku njih 25 do 30, i to iz Barbana i okolnih sela: Puntere, Melnice, Frkeči, Špadići, Celići, Fumeti, Kožljani, Pavlići, Grandići, Želiski, Bateli i Golešova. Njihov prvi učitelj bio je izvjesni gospodin Giuseppe Gollob, koji je „stigao u Barban 23. 08. 1818.godine“ iz neutvrđenog mjesta današnjeg Slovenskog Primorja. Barbanska osnovna škola je od utemeljenja do 1875. godine radila kao dvorazredna – dvogodišnja narodna škola (Volkschule, Scuola Popolare) i u njoj je glavni predmet bio vjeronak, a naučila je djecu čitati i pisati i računati do tisuću. Vjeroučitelji su bili barbanski svećenici: među prvima kanonik Petar Stanković, zatim župnici Anton Gambin, Anton Kraizer, Anton Gregorinić i drugi. Učitelji za ostale predmete bili su redom još Domenico Pirana, Tomasso Rutter iz Tolmina i punih 36 godina Giovanni Malabotich iz Malog Lošinja. Od 1875. do 1918. godine barbanska osnovna škola, temeljem Državnog zakona o pučkim školama iz 1869. godine, radi kao trorazredna (trogodišnja) hrvatska pučka škola u kojoj se uz vjeronauk kao glavni predmeti uče čitanje, pisanje i računanje na hrvatskom jeziku. Talijanski jezik se uči od drugog razreda, a prirodopis, zemljopis i povijest Austrougarske Monarhije u drugom i trećem razredu. Podučavalo se još i risanje i pjevanje, ženska ručna djela za djevojčice, a tjelovježba za dječake. Sva tri razreda vodio je i podučavao jedan učitelj, a učitelji su u to vrijeme bili redom:
Od 1924. do 1943. godine u Barbanu radi perotazredna (petogodišnja) talijanska osnovna škola (scuola elementare) čiji je program i organizacija ustanovljena „Ustrojstvom školskih stupnjeva i nastavnih programa osnovnog obrazovanja“ Kraljevine Italije, poznatije kao „Gentileova školska reforma“. Školu je godišnje polazilo oko 80 do 90 učenika raspoređenih u pet razreda, a nastavu su vodila 3 do 4 učitelja i učiteljica i to isključivo na talijanskom jeziku. Godine 1936. izgrađena je u Barbanu nova lijepa školska zgrada sa četiri velike učionice i ostalim pomoćnim prostorijama, po tadašnjim standardima za petogodišnju osnovnu školu. To je zgrada današnje stare „dolnje škole“. U njoj se školska nastava održavala sve do 2006. godine kada je cjelokupna Osnovna škola Barban preseljena u novoizgrađeni školski kompleks na lokaciji Ravnica, izgrađen po standardima 21. stoljeća. U vrijeme njemačke okupacije Barbana i Barbanštine, od rujna 1943. do svibnja 1945. godine, Osnovna škola Barban nije radila. Školska zgrada je u prosincu 1943. godine spaljena i nisu postojali nikakvi uvjeti za rad škole. U više sela Barbanštine su tijekom 1944. i 1945. godine radile tzv. partizanske škole vođene učiteljima i učiteljicama koji su se osposobljavali na učiteljskim tečajevima u selu Prnjani. U jesen 1945. godine u Barban se vraća četverorazredna hrvaska narodna škola koju je pohađalo osamdeset učenika i vodile dvije učiteljice. Nastava se dvije godine odvijala u jednoj većoj prostoriji u zgradi današnjeg Puljankinog marketa i Općine Barban, dok se školska zgrada obnavljala. Obnovom školske zgrade dobiveni su ponovo lijepi školski prostori pa je 1947. godine škola proširena na petogodišnju, a već sljedeće godine na Narodnu šestogodišnju školu Barban koja je kao takva radila do 1954. godine. Školske godine 1954./55. otvoren je sedmi razred, a sljedeće 1955./56. školske godine završila je osmi razred prva generacija Narodne osmogodišnje škole Barban. Novo razdoblje barbanske osnovne škole započinje1957. godine kada se pristupilo obnovi, također, u ratu spaljene bivše karabinjerske kasarne, čime su u prizemlju dobivene dvije veće školske učionice, a na katu stanovi za učitelje. To je sada napuštena „gornja škola“. Te iste godine škola dobiva novi naziv: Osnovna škola „Jure Filipović“ Barban. Polaze je u prva četiri razreda učenici iz Barbana i uže okolice (Puntere, Melnice, Frkeči i Špadići), a u peti do osmog razreda još i učenici područnih škola: PŠ Hrboki, PŠ Grandići, PŠ Petehi, PŠ Prnjani i PŠ Sutivanac. Tako organizirana Škola Barban imala je 1965./66. šk.god. 423 učenika u dvadeset razrednih odjeljenja u kojima je nastavu održavalo 25 učitelja i nastavnika. Od te godine broj učenika stalno opada, opada i broj razrednih odjela i učitelja, tako da su do 2000. godine prestajale s radom raditi sve područne škole osim Sutivanca . Školske godine 2006./2007. barbanski su osnovci, zajedno sa svojim učiteljicama i učiteljima, započeli s radom u novoj suvremenoj školskoj zgradi uz koju je smješten i dječji vrtić te lijepa velika sportska dvorana na koju su svi ponosni. |
| Lucijan Benković, učitelj u mirovini |
