preskoči na sadržaj

Osnovna škola Jure Filipovića Barban

Login
GPP

KURIKULUM

NAŠA ŠKOLA - EKO ŠKOLA

Brojač posjeta
Ispis statistike od 31. 1. 2010.

Ukupno: 252984
Tražilica
Kalendar
« Rujan 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
Prikazani događaji

Oglasna ploča
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
Arhiva dokumenata
NASTAVA NA DALJINU

BROŠURA

ŠKOLSKI LIST

SLIKOVNICA

KUHARICA

Povijest Osnovne škole Barban
 Osnovna škola Barban utemeljena je  1818. godine u jednoj uređenoj školskoj učionici na
katu još i danas postojeće velike zgrade na barbanskoj Placi. Utemeljitelji Škole bili su sa strane tadašnje Općine Barban načelnik Capponi, financijsku potporu za uređenje dao je venecijanski plemić Luigi Pisani, a stručnu tadašnji barbanski kanonik Petar Stanković.
      Prvi učenici barbanske škole bili su isključivo dječaci, u prosjeku njih 25 do 30, i to iz
Barbana i okolnih sela: Puntere, Melnice, Frkeči, Špadići, Celići, Fumeti, Kožljani, Pavlići, Grandići, Želiski, Bateli i Golešova. Njihov prvi učitelj bio je izvjesni gospodin Giuseppe Gollob, koji je „stigao u Barban 23. 08. 1818.godine“ iz neutvrđenog mjesta današnjeg Slovenskog Primorja.
Barbanska osnovna škola je od utemeljenja do 1875. godine radila kao dvorazredna – dvogodišnja narodna škola (Volkschule, Scuola Popolare) i u njoj je glavni predmet bio vjeronak, a naučila je djecu čitati i pisati i računati do tisuću. Vjeroučitelji su bili barbanski svećenici: među prvima kanonik Petar Stanković, zatim župnici Anton Gambin, Anton Kraizer, Anton Gregorinić i drugi.
Učitelji za ostale predmete bili su redom još Domenico Pirana, Tomasso Rutter iz Tolmina i punih 36 godina Giovanni Malabotich iz Malog Lošinja.
      Od 1875. do 1918. godine barbanska osnovna škola, temeljem Državnog zakona o pučkim školama iz 1869. godine, radi kao trorazredna (trogodišnja) hrvatska pučka škola u kojoj se uz vjeronauk kao glavni predmeti uče čitanje, pisanje i računanje na hrvatskom jeziku. Talijanski jezik se uči od drugog razreda, a prirodopis, zemljopis i povijest Austrougarske Monarhije u drugom i trećem razredu. Podučavalo se još i risanje i pjevanje, ženska ručna djela za djevojčice, a tjelovježba za dječake. Sva tri razreda vodio je i podučavao jedan učitelj, a učitelji su u to vrijeme bili redom:

  • Pietro Quarantotto iz Rovinja
  • Antonio Maligoi iz Gorice
  • Luigi Kinkela iz Rukavca
  • Ivan Matetić iz Svetog Mateja (poznati Ronjgov iz Ronjgi)
  • Ernest Drnjević iz Kastva.
      Od 1918. do 1923. godine u Barbanu i dalje radi Hrvatska pučka škola s učiteljicom Rinom Malabotić, koja je nastavila raditi i u talijanskoj osnovnoj školi kao Rina Malabotti.
      Od 1924. do 1943. godine u Barbanu radi perotazredna (petogodišnja) talijanska osnovna škola (scuola elementare) čiji je program i organizacija ustanovljena  „Ustrojstvom školskih stupnjeva i nastavnih programa osnovnog obrazovanja“ Kraljevine Italije, poznatije kao „Gentileova školska reforma“. Školu je godišnje polazilo oko 80 do 90 učenika raspoređenih  u pet razreda, a nastavu su vodila 3 do 4 učitelja i učiteljica i to isključivo na talijanskom jeziku.
      Godine 1936. izgrađena je u Barbanu nova lijepa školska zgrada sa četiri velike učionice i
ostalim pomoćnim prostorijama, po tadašnjim standardima za petogodišnju osnovnu školu. To je zgrada današnje stare „dolnje škole“. U njoj se školska nastava održavala sve do 2006. godine kada je cjelokupna Osnovna škola Barban preseljena u novoizgrađeni školski kompleks na lokaciji Ravnica, izgrađen po standardima 21. stoljeća.
      U vrijeme njemačke okupacije Barbana i Barbanštine, od rujna 1943. do svibnja 1945.
godine, Osnovna škola Barban nije radila.  Školska zgrada je u prosincu 1943. godine spaljena i nisu postojali nikakvi uvjeti za rad škole. U više sela Barbanštine su tijekom 1944. i 1945. godine radile tzv. partizanske škole vođene učiteljima i učiteljicama koji su se osposobljavali na učiteljskim tečajevima u selu Prnjani.
      U jesen 1945. godine u Barban se vraća četverorazredna hrvaska narodna škola koju je
pohađalo osamdeset učenika i vodile dvije učiteljice. Nastava se dvije godine odvijala u jednoj većoj prostoriji u zgradi današnjeg Puljankinog marketa i Općine Barban, dok se školska zgrada obnavljala. Obnovom školske zgrade dobiveni su ponovo lijepi školski prostori pa je 1947. godine škola proširena na petogodišnju, a već sljedeće godine na Narodnu šestogodišnju školu Barban koja
je kao takva radila do 1954. godine. Školske godine 1954./55. otvoren je sedmi razred, a sljedeće 1955./56. školske godine završila je osmi razred prva generacija Narodne osmogodišnje škole Barban.
    Novo razdoblje barbanske osnovne škole započinje1957. godine kada se pristupilo obnovi, također, u ratu spaljene bivše karabinjerske kasarne, čime su u prizemlju dobivene dvije veće školske učionice, a na katu stanovi za učitelje. To je sada napuštena „gornja škola“. Te iste godine škola dobiva novi naziv: Osnovna škola „Jure Filipović“ Barban. Polaze je u prva četiri razreda učenici iz Barbana i uže okolice (Puntere, Melnice, Frkeči i Špadići), a u peti do osmog razreda još i učenici područnih škola: PŠ Hrboki, PŠ Grandići, PŠ Petehi, PŠ Prnjani i PŠ Sutivanac. Tako organizirana Škola Barban imala je 1965./66. šk.god. 423 učenika u dvadeset razrednih odjeljenja u kojima je
nastavu održavalo 25 učitelja i nastavnika. Od te godine broj učenika stalno opada, opada i broj razrednih odjela i učitelja, tako da su do 2000. godine prestajale s radom raditi sve područne škole osim Sutivanca .
    Školske godine 2006./2007. barbanski su osnovci, zajedno sa svojim učiteljicama i učiteljima, započeli s radom u novoj suvremenoj školskoj zgradi uz koju je smješten i dječji vrtić te lijepa velika sportska dvorana na koju su svi ponosni.
Lucijan Benković, učitelj u mirovini




preskoči na navigaciju